IZLOŽBA: BOŽICA DEA MATASIĆ: VREĆE BEZ DNA

04. 05. - 01. 07. 2018. Otvorenje izložbe: petak, 04. 05. 2018. u 20.00 sati

 U petak, 04. svibnja 2018. u 20.00 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell' Istria održat će se otvorenje izložbe Božice Dee Matasić pod nazivom VREĆE BEZ DNA. Ambijent se sastoji od 14 slika (digitalni print na platnu) i 4 skulpture (varena željezna konstrukcija, crni mat lak) velikih formata.    

VREĆE BEZ DNA 

„Božica Dea Matasić istaknuta je hrvatska kiparica srednje generacije čiji je dosadašnji rad podjednako zaokupljao pažnju likovne kritike i publike. U svome radu bavi se skulpturom, grafikom, prostornim instalacijama i ambijentima. U Istri je najpoznatija po javnim skulpturama Zub vremena u Vrsaru (Montraker) i Kulom pogleda u Labinu (Mediteranski kiparski simpozij, Dubrova).

U svom dosadašnjem stvaralaštvu autorica je svoj izraz formirala na proturječju ili jedinstvu oblikovnih i tehnoloških postupaka koristeći suvremene materijale i tehnologiju, odnosno promišljanjem skulpture u duhu današnjeg vremena gdje je interakcija prostora i gledatelja s izloženim objektom nužan, kreativan i gotovo neizostavan čin tvorbe suvremenog kiparskog izraza. Takvo poimanje skulpture najčešće je objedinjeno u skulpturalnim ambijentima koji su u posljednje vrijeme postali svojevrstan specificum rada autorice koja skulpturu podjednako uspješno kreira u svim njenim brojnim manifestacijama, izdižući je iznad njene klasične definicije volumena u prostoru, jer Božica Dea Matasić kiparsku formu ne koristi kao samu sebi svrhom, već teži njezinoj idejnoj nadgradnji. Do nedavno, uglavnom se izražavala nepravilnim organskim oblicima prigušenog, ali komunikacijski društveno usmjerenog narativa, težeći ka konceptualizaciji skulpturalnih objekata kojima je postupno i prema potrebi dodavala zvukovna i lumino-kinetička svojstva, tvoreći na taj način svoj kiparski modus vivendi gdje je forma izvorište, ali nikako ne i svrha skulpturalnog problema. Ideju, već u početku jasno promišljene i intrigantno izvedene kiparske forme, autorica će konačno opredmetiti u zajedništvu s prostornim okruženjem u kojem će impostirani oblik vrlo često multiplicirati čineći tako grupu skulptura koja će, zahvaljujući profinjenoj senzibilnosti i umjetničkoj intuiciji autorice, zaživjeti kao lucidni maštoviti ambijent višeslojnog iščitavanja kojem će zadnji touch priskrbiti interakcija s posjetiteljem.

Izložbu Vreće bez dna u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria također možemo očitati kao jedinstveno osmišljen ambijent kojeg čine slike, (točnije kompjuterski generirani trodimenzionalni objekti printani na platnu) i skulpture (gigantizirane konstrukcije bazirne na shematiziranom negativu uporabnog predmeta), a sagledavamo ga kao impozantan, svjesno predimenzionirani prostorni crtež. Premda je ovo već četvrta izložba Vreći bez dna (Gliptoteka HAZU – slike, Galerija Bačva, HDLU-a u Zagrebu te Dioklecijanovi podrumi, HULUS-a u Splitu) sada se prvi put u jednom prostoru susreću slike i skulpture koje svojim zajedništvom i međusobnim prožimanjem te akcentiranjem nađenog, izložbenog prostora, tvore jedinstven ambijent začudnog i naglašenog prostornog iluzionizma. 

Za razliku od ranijih radova Božice Dee Matasić, slike i skulpture ove serije razlikuju se, između ostalog, i po tome što je autorica sada organske forme zamijenila geometrijskim oblicima. Premda je i u prijašnjem njezinom stvaralaštvu geometrija diskutirala s amorfnim volumenima, sada je ona sama sebi dostatnom jer, oslobođena ikakve suvišne asocijativnosti, potencira metaforičnu projekciju uporabnog predmeta. Ona je satkana od ogoljele strukture, odnosno kostura koji predstavlja shematizirani crtež koji se može sagledati i kao kontura negativa vrećice koju kupujemo ili dobivamo u supermarketima. Pojedinačno gledajući izložene radove istovremeno primjećujemo njihove sličnosti i razlike. Premda im je ikonografsko i morfološko ishodište, konstruktivističko – geometrijske provenijencije isto, te iako im je narativan jezik ogoljen, shematiziran i sveden na  metaforički znak, razlike između slika i skulptura su evidentne. Slike teže svojevrsnoj multiplikaciji oblika, a dinamiku kompozicije autorica postiže zgušnjavanjem i koncentriranjem računalno generirane zadane shematizirane forme, prema sredini ili krajevima platna. Vrećice iz supermarketa svedene su na osnovu strukturalnu shemu, a umnožene poprimaju različita iščitavnja, kao kada će se linearnom prostornom projekcijom pretvoriti u redove kolica ispred istovjetnog trgovačkog centra ili će, gledane iz žablje perspektive, asocirati na svodove gotičkih katedrala. Za razliku od slika, skulpture svojom monumentalnošću ne ostavljaju previše prostora imaginaciji. Već ogoljene od svog plašta kao ikonični znakovi progovaraju izvjesnim minimalističkim jezikom koji ne krije svoju narativnu preambulu. Dakako, da su i slike i skulpture ovog ciklusa prvenstveno nastale kao kritika današnjeg konzumerističkog društva, a akcentiranje negativnih političkih i socijalnih pojavnosti imanentno je stvaralaštvu Božice Dee Matasić koja svoj društveni angažman ne iskazuje akcijsko angažiranim postupcima već profinjenom i nenametljivom simbolikom koja isključivo proizlazi iz njenog originalnog, lucidnog i pravilno impostiranog umjetničkog diskursa. „

Mladen Lučić, kustos izložbe

ŽIVOTOPIS

Božica Dea Matasić rođena je u Zagrebu 6. svibnja 1970. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odsjeku, smjer kiparstvo 1996. godine. Izlaže od 1992. godine te je do sada održala sedamnaest samostalnih i sudjelovala na više od pedeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.  U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MAMAC) u Nici 2012. godine, predstavila se na samostalnoj izložbi  svojim višestruko nagrađivanim projektom interaktivnih kinetičkih objekata Panacea.

Od 1998. do 2006. godine radila je kao voditeljica Galerije SC gdje je organizirala stotinjak izložbi, performansa, multimedijalnih događanja, promocija i alternativnih modnih revija. Jedna je od urednica monografije izašle 2005. godine povodom četrdeset godina rada Galerije SC. 

Izabrana je među sedamnaest hrvatskih kipara/kiparica koji su u sklopu izložbe Suvremeno hrvatsko kiparstvo predstavljali Hrvatsku na izložbama u Ljubljani, Budimpešti, Pečuhu, Trstu, Bratislavi, Beču, Berlinu i Zagrebu. 

Kao predstavnica hrvatske kiparske scene izabrana je od strane međunarodnog žirija za izložbu Dialogue with Emperor Qin - China Eu sculptures show koja je tijekom 2013. prikazana u više kineskih gradova, a 2014. i 2015. godine u Lisabonu, Bukureštu, Parizu, Roterdamu, Pragu, Pizi, Luksemburgu i Briselu.

Autorica je dvanaest javnih radova te dobitnica više nagrada među kojima su Priznanje žirija IX. trijenala hrvatskog kiparstva, Zagreb, 2009. godine; Nagrada publike na izložbi T-HT nagrada @ msu.hr, Zagreb 2011., Nagrada mediteranskog kiparskog simpozija Dubrova (Kula pogleda), Labin, 2012. te prva nagrada na natječaju za izradu idejnog kiparsko-arhitektonskog rješenja Spomen obilježja Žarku Kaiću, uz koautore dipl. ing. arh. Bernardu Silov i mag. arh. Davora Silova. 

Od 2006. godine predaje kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.Trenutno je u zvanju redovne profesorice. Njezina monografija autora Feđe Gavrilovića izašla je u nakladi izdavačke kuće Kontura 2016. godine.

Živi i radi u Zagrebu i Osijeku.

Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule, a može se pogledati do 01. srpnja 2018. godine. 

Radno vrijeme Muzeja: u svibnju od 10,00 do 20,00 sati, a u lipnju od 10,00 do 21,00 sat, svakim danom osim ponedjeljka i blagdana.