14. Dani performansa Varaždin u Puli

Muzej suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell' Istria u suradnji s Galerijskim centrom Varaždin i Gradom Pula (Art zona Kandler), po drugi puta organizira gostovanje manifestacije pod nazivom Dani performansa Varaždin koja će se održati u ponedjeljak, 15.06.2015. s početkom u 19 sati u Dvorištu zgrade Admiraliteta, Riva 8, Pula  (ulaz preko puta zvonika Katedrale, trg Sv.Tome). Etablirana međunarodna manifestacija Dani performansa Varaždin ove godine doživjela je i svoje četrnaesto izdanje, a kao i prošle, svojevrsna repriza programa u nešto skraćenom obliku biti će predstavljena pulskoj publici uz dodatak domaćeg performansa kojeg će izvesti Đurica Ciganović i Šandor Slacki iz Pule. Gosti što dolaze iz Varaždina su Dragan Vojvodić iz Novog Sada, koji će izvesti performans pod nazivom Hit me! Hit me! Hit me! Never stop! i Vice Tomasović s performansom Pokora. Video program, koji će se prikazati nakon izvedenih performansa, donosi kratki tematsko – povijesni pregled kojim će biti obuhvaćeni ranije izvedeni performansi koji tematski progovaraju o rušenju zida (barijera), a izveli su ih Zlatko Kopljar iz Zagreba Slaven Tolj iz Dubrovnika, Marjan Crtalić iz Zagreba, Spartak Dulić iz Subotice i Gildo Bavčević iz Splita.

LOKACIJA: Dvorište Admiraliteta,  Riva 8 (ulaz preko puta zvonika Katedrale, trg Sv. Tome)

PROGRAM: 

19,00:  Vice Tomasović, Split: Pokora

U mnogim mjestima je postojala praksa pogubljivanja vještica zazidavanjem u fortifikaciju dvorca. Sjećam se posebno sablasne priče iz djetinjstva o mladoj majci koju su zazidali u dvorcu, ali su ostavili dojke da vire kako bi se njeno dijete prehranilo. Ta priča je vjerojatno izmišljena, ali postoje povijesni zapisi o mnogim vješticama ugrađenima u zidove, a u hrvatskoj je najpoznatija Veronika Desinečka iz Velikog Tabora. Ja se namjeravam sam uzidati u otvor u zidu koristeći glinu kao čin pokore za praznovjerja koja sam počinio tijekom svojega života. Mnogi ljudi, a pogotovo umjetnici imaju tendenciju da pokušaju hakirati stvarnost čineći male rituale iz opreza i straha, što ima tendenciju prerastanja u opsesivno kompulzivni poremećaj. To radimo zbog urođenih evolucijskih mehanizama, ali sami sebi te čini opravdavamo pokušajem ovladavanja duhovnih tehnologija. Svjestan sam jalovosti tih postupaka koji su u osnovi magijski, a činom zidanja samoga sebe liječim i kažnjavam, tj. činim pokoru. 

(V.T.)

19,30:  Dragan Vojvodić, Novi Sad: Hit me! Hit me! Hit me! Never stop! 

Autor tijekom performansa ponavlja besmislenu radnju udaranja teniskom lopticom u zid, čime ubacuje elemente sporta u medij performansa. Loptice servira izmjenjenim intenzitetom s različitih udaljenosti izlažući se riziku da ga pogode kada se odbijaju od zida. Zvuk udarca loptice u zid snima se i trenutno emitira stvarajući loop koji će na taj način stvoriti buku velikog intenziteta. Performans baziran na besmislenoj radnji i kakofoničnoj buci   simbolično progovara o određenom društvenom i političkom kontekstu simptomatičnom za Balkansku regiju.

20,00:  Đurica Ciganović / Šandor Slacki, Pula: Rosé

Dva prijatelja provode jedan dan u svom dekadentnom suživotu. Slušaju jazz, čitaju dnevni tisak, knjige, a povremeno vode prozaičnu filozofsku raspravu. Piju crno i bijelo vino. Prave čokoladne kuglice uz koje bi najbolje pasalo roze. Dobijaju ga miješanjem crnog i bijelog. Jedan od partnera s vinom i čokoladom slika impresiju upravo događajučeg vremena u prostoru. Ogoljuju se i nude publici vino i kuglice kao nadu preobražaja u novu i bolju ljudskost, što god to značilo. 

... Živimo u vremenu degradacije ljudskosti gdje individualna svijest jedva opstaje u dekadenciji kolektivno nesvjesnog. 

Današnji čovjek živi omamljen i obezvrijeđen kolektivnim snom. Individualno JA postoji u nedoraslom, neosvještenom, hermetičnom samoljublju i strahu. Takav život  je puki privid, jer tamo nema susreta, spoznaje, viđenja, prepoznavanja, nema pravog prijateljstva, ljubavi,  čednosti, suosjećanja… 

Svijest se sužava u degradiranom osjećaju zbilje. Život gubi osjetljivost prema bitku i unutrašnjem svijetu – neminovno slijedi hermetičko zatvaranje prema duhovnoj zbilji a sve više raste kolektivna svijest i zatvoreni život unutar zatvorenog Ja. Čovjek u gomili postaje bezličan i gubi svoja ljudska svojstva...

Slobodan Kokotović – Libero

20,30   Rušenje zida, dokumentarne video projekcije (Zlatko Kopljar, Zagreb; Slaven Tolj, Dubrovnik / Rijeka; Marijan Crtalić, Zagreb; Spartak Dulić, Subotica; Gildo Bavčević, Split).

Program uključuje sada već povijesne performanse u kojima je zid predstavljao ako ne fokus akcije, onda njen nužni i znakoviti dio. 

Za razliku od njegovog konstruktivnog značaja u građevinarstvu, u kulturološkom području zid simbolizira barijeru napretku, granicu između onoga što jesmo i onoga što želimo biti, opresiju i izolaciju. Odabrani performansi fokusiraju se na umjetničkoj praksi koja je akcijom, kao simboličnim govorom, usmjerena na rušenje zida a metaforički progovara o mentalnim i administrativnim zidovima koje društvena hipokrizija otjelotvorena u represivnim aparatima vlasti konstruira oko progresivnih pojedinaca ili grupa želeći očuvati postojeću političku moć.

Kustos programa
Mladen Lučić, muzejski savjetnik MSUI/MACI

Manifestacija 14. Dani performansa Varaždin organizirana je u suradnji s Galerijskim centrom Varaždin.  Zahvaljujemo Gradu Puli, Istarskoj županiji i Turističkoj zajednici Grada Pule na potpori projektu.