NAJLJEPŠA ZAMKA

izložba umjetnina iz privatne zbirke pulskog kolekcionara Zorana Franjića // 6. 10. - 30. 11. 2023. // otvorenje: petak, 6. 10. 2023. u 19.30

U prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria u petak, 6. 10. 2023. u 19.30 održat će se otvorenje izložbe umjetnina iz privatne zbirke pulskog kolekcionara Zorana Franjića pod nazivom “NAJLJEPŠA ZAMKA”. Riječ je o jednoj u nizu izložbi koja u kontekstu muzejskih programskih linija ima za cilj vrednovati i naglasiti ulogu kolekcionara i njihov doprinos razvoju likovnosti.

Zbirka u cjelosti broji više od tristo umjetnina pulskih, istarskih, nacionalnih i međunarodnih umjetnika među kojima prevladavaju slikarski radovi (na platnu, papiru, dasci, metalu), sliko-crteži, crteži i grafike. Riječ je o različitim stilskim i tematskim odrednicama te autorskim posebnostima budući da zbirka istovremeno obuhvaća radove od kojih najraniji datira u 1929. godinu, dok je najrecentniji rad koji je ušao u zbirku nastao 2018. godine što već podcrtava širinu kolekcionareva interesa  unutar kojeg suvremena umjetnost svakako zauzima značajno mjesto.

Uz nekoliko umjetnina iz obiteljske ostavštine, posebnu ekstenziju izložbe predstavljaju i umjetnine prikupljene na Kolekcionarevim brojnim putovanjima diljem svijeta, gdje uz radove renomiranih akademskih autora nailazimo i na rukotvorine te druge zanimljivosti vezane uz pojedine domorodačke kulture i tradicije.

Pročitajte u nastavku životopis i upoznajte bolje Kolekcionara koji je posebnu pažnju i strast prema likovnoj umjetnosti prenio ne samo u vlastiti život već i svoj dom, a koji u svakom smislu progovara o njegovoj sakupljačkoj strasti, potrebi i želji za jedinstvenim i autentičnim ozračjem kojeg je stvorio na vlastitoj adresi. Okružen onime što voli i prema čemu gaji dugoročnu strast, kako sam ističe, nema razloga za svakodnevnim izbivanjem iz vlastitog doma; napravio je sam sebi zamku, a otuda i naziv izložbe koja sadržajno i kvantitativno predstavlja zaokruženu cjelinu i daje uvid u svu širinu i slojevitost umjetničkog izražavanja.   

Izložba realizirana sredstvima Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Pula - Pola i Turističke zajednice Grada Pule traje do 30.11.2023., a može se pogledati svakim danom osim ponedjeljka i blagdana od 10.00 do 19.00 sati.

kustosica izložbe: Ketrin Milićević Mijošek

DOBRODOŠLI !


ŽIVOTOPIS – ZORAN FRANJIĆ

Rođen sam 20. siječnja 1948. u Tuzli (otac - inženjer rudarstva koji je diplomirao rudarstvo, tj. minerologiju u Leobenu, Austrija, 1924. godine; majka - profesorica klavira i harfe). Do 1970. godine živjeli smo po raznim rudarskim mjestima u Bosni, a te smo se godine doselili u Pulu. Poslije sam radio u srednjoj ekonomskoj školi kao predavač marketinga i drugih ekonomskih predmeta, a nakon završenog magisterija i doktorata, kao profesor na FET-u (Fakultet ekonomije i turizma) na katedri za marketing u Puli do umirovljenja 2013. godine.

Prvo veće "skitanje" bilo je 1969. godine, kad kao student odlazim u Englesku na Isle of Wight i radim kao konobar radi učenja engleskog jezika. Slijede razna putovanja, uglavnom po cijeloj Europi, a 1984. odlazim u Toronto i New York. Pet godina poslije, 1989. putujem u Keniju, Zimbabve i Tanzaniju; prvi put odlazim na Daleki istok (Tajland, Singapur, Malezija, Indonezija). Prvi odlazak u Indiju dogodio se 1997., a drugi već 1998. godine (Mumbai, Goa, Kerala, Karnataka, Tamil Nadu, Rajastan, Nepal, Calcuta, Darjeling, itd.), gdje me fasciniraju indijske likovne minijature mogulskih majstora kojima ne mogu odoljeti pa ih kupujem i nosim sa sobom u Pulu.

Već sam više puta u valovima akutno “inficiran” sakupljanjem likovnih umjetnina: prvi val bio je tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća (iako sam u obiteljskoj kući bio okružen slikama), kad sam kao i mnogi uživao u naivnom slikarstvu svjetski poznatih hrvatskih naivaca. Drugi val zahvaća me osamdesetih godina, pogotovo poslije izložbe zbirke Paje Kanižaja u bivšoj Galeriji Dijana 1993. godine. Već sam do 1995. imao zgodnu zbirku koju sam pretvorio u izložbu SLIKE PULI u istoimenoj galeriji. Izložbu je otvorio poznati povjesničar umjetnosti, pokojni Josip Depolo, a bio je prisutan i Edo Murtić, moj prijatelj Ivan Obrovac te drugi umjetnici.

Mi, ljubitelji slikarstva okupljali smo se jedanput godišnje na imanju u Gajani kod slikarice Gordane Majnarić na ugodnom umjetničkom druženju.

Godine 2000. prvi put odlazim u Kinu (otvorenje Goethe Instituta na Sveučilištu Tongi u Šangaju) i mjesec dana lutam tom zemljom i divim joj se.

Godine 2005. u vrijeme poznatog cunamija (koji je ubio više od dvjesto tisuća ljudi) bio sam na Tajlandu i čekao četiri dana da tajlandski slikar Rawat Vongla završi izvrsno ulje na platnu (nazvao sam ga PLAČ BUDE) koje sam od njega otkupio nakon višekratnog uvjeravanja da mi sliku, koja je i danas dio moje zbirke, proda.

U vlastitoj sam kući oko 1998./1999. vodio galeriju ANTUN LIPSKI; moje krsno ime je Antun, a Lipski je bio moj djed Franjo Lipski, koji je 1902. u Travniku otvorio jednu od prvih malih tiskara u tom kraju. Tiskao je razne materijale (imam 16 njegovih razglednica i žao mi je što nemam nikakve njegove grafičke listove i notne materijale).

Poslije 1983. godine često odlazim na sajmove umjetnina u Zagreb, gdje kupujem i mijenjam razne slike. Tih godina bio sam vrlo aktivan te sam na više dražbi u organizaciji aukcijske kuće Kontura prodao pojedine umjetnine iz vlastite zbirke. Dražbe su se održavale i u Muzeju Mimara u Zagrebu.

Poslije povratka s Tibeta, iz Lhase, upoznao sam svoju sadašnju suprugu, kineskinju KY.H, s kojom sam 2008. dobio sina Vitu. Budući da imamo stan u Shenzhenu kod Hong Konga, često lutam Hollywood roadom. Ta je ulica u Hong Kongu puna galerija pa sam odatle također donio dvije izvrsne manje slike. S jednog putovanja kroz provinciju Yunan naišli smo na jednu vrstu izvrsnoga naivnog slikarstva, tzv. DUNGBA PAINTING, pa nisam odolio, a da ne kupim jednu izvrsnu sliku (o autoru su napisane knjige). Naše posljednje putovanje po Kini bilo je 2018., kad sam od izvrsnoga akademskog slikara i profesora s Likovne akademije u Pekingu donio dvije izvanredne slike. To su mi bile posljednje akvizicije jer više nemam prostora za skladištenje oko tristo slika, grafičkih listova i drugoga.

Iza mene je još niz zanimljivih putovanja s kojih sam se uvijek vraćao s ponekom slikom (Brazil; od Rio de Janeira do ušća Amazone / Argentina - Bolivija - Peru / SAD; Arizona, Teksas, Novi Meksiko, Mississippi, Virginija, Florida... / Australija u više navrata, gdje sam upoznao dobro slikarstvo Aboridžina).