LARA RITOŠA ROBERTS: TRAGOVIMA FANTOMSKIH KORAKA 1.DIO / POČECI

15. 12. 2020. – 17. 01. 2021.

Od 15. prosinca 2020. do 17. siječnja 2021. godine u prostorima Muzeja  suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria u formatu samostalne izložbe predstavljamo prvi dio projekta LARE RITOŠA ROBERTS pod nazivom TRAGOVIMA FANTOMSKIH KORAKA kroz kojeg umjetnica istražuje, propituje, tematizira i predstavlja isprepletene odnose povijesti i kulture tijela, ali i osobne i kolektivne memorije uspostavljajući kako sama kaže dijalog sa ruševinama komunističkog nasljeđa Europe koja je postala srž njene interdisciplinarne umjetničke prakse duge gotovo dva desetljeća.

„Posljednja suradnja sa umjetnicom zabilježena je 2018. godine u programu Noći Muzeja koji se pokazao kao jedan od naših najuspješnijih i najdinamičnijih izdanja ove manifestacije koju je tada posjetilo gotovo 2.000 posjetitelja i čija je centralna tema bila posvećena izložbi naziva TIJELOM I UMOM / O PERFORMANSU U ISTRI kada je ujedno Larin performans YUGO YOGA izveden u tri termina uz sudjelovanje Gordane Trajković i Tine Širec Džodan te mnogobrojne publike.

Ovog puta riječ je o prvom samostalnom predstavljanju umjetnice u prostorima Muzeja, a projekt koji je nastao za ovu prigodu koncipiran je etapno – kroz dva bloka / dva formata od kojih će se sljedeći održati u rujnu 2021. godine budući da se određeni aspekti pripreme i realizacije nisu mogli izvesti zbog nepovoljne epidemiološke situacije i činjenice da nismo htjeli odustati od live suradnje sa zajednicom. Neovisno o tome i u ovoj prvoj fazi taj će aspekt projekta biti prisutan, a izveden na drugačiji način, primjereno vremenu i  uvjetima u kojima se nalazimo.

Izložbu čine digitalizirani i iznova interpretirani fragmenti iz autoričine osobne arhive (fotografije, novinski članci), uvid u njene ranije radove, ali i kolaž audio – vizualne arhivske građe iz Hrvatskog državnog  arhiva  u Zagrebu (Zbirka kratkometražnih filmova / HR-HDA-1387), Povijesnog i pomorskog muzeja Istre (Zbirka gradskog života / lokalne štafete mladosti) te Pulske filmske tvornice. Valja istaknuti i dva rada koja su producirana za ovu prigodu - Koraci i Obruč (2020.), a kojima umjetnica rekonstruira izvorne sletske koreografije iz 1947. godine. Obje video instalacije snimljene su u prostorima londonskog Tate Moderna, a možemo ih sagledati u kategoriji eksperimentalnog digitalnog videa, odnosno dokumentarno – plesnog hibrida. Uz audio - vizualne radove značajnu ulogu u cjelokupnom projektu zauzimaju i zvučne instalacije – rekonstrukcija „Pjesme prvom petogodišnjem planu“ (kompozitor Mihovil Logar, 1948. / rekonstruirala i izvela Tatjana Merkl, 2020.) te „Prekrasni divni dani...“ rad iz 2007. (tekst i glas: Lara Ritoša Roberts, zvuk uredio: Iztok Mravlje...). Iako se svaki od radova zastupljenih u postavu može sagledati zasebno, zajedno čine zanimljivu, slojevitu i povezanu priču koja je istovremeno i osobna i kolektivna, a u kojoj su posjetitelji pozvani da aktivno sudjeluju jer upravo njihovim sudjelovanjem ona postaje cjelovita i dobiva svoj puni smisao...“
/ Iz teksta: Ketrin Milićević Mijošek
 
LARA RITOŠA ROBERTS: O  PROJEKTU...

“Mislim da je povijest beskonačan izvor, bogati rudnik iz kojega možemo crpiti bezbrojne priče, značenja i istine... Ukopane u našim tijelima, nalaze se sve generacije prije nas... svi ti ljudi, sva ta vremena, sve te sudbine... Svatko od nas je dišuća - živuća - utjelovljena - jedinstvena - povijest.

Dio našeg identiteta svakako je oblikovan društvenim kontekstom u kojem smo odrastali. Antropolog Marcel Mauss upotrebljava termin “tehnike tijela” kad opisuje načine na koje počinjemo učiti kako se koristiti vlastitim tijelima. Činimo to obično imitacijom onih koji se brinu o nama i obučavaju nas, a to su majke, obitelj, odgajatelji... Kako počinjemo učiti koristiti se svojim tijelom, tako ti gotovo automatski naučeni kodovi postaju dio našega tjelesnog vokabulara. Naša je “tjelesnost” stoga svojevrsna montaža uvjetovana mnogim društvenim i psihološkim elementima koje upijamo ne samo od obitelji i bližnjih nego i od društva kojemu pripadamo.

“Kultura tijela”ili “utjelovljena kultura” (prema dr. Susan Brownell) je pojam koji obuhvaća sve što ljudi rade sa svojim tijelima, ali i elemente šire kulture koji oblikuju taj “rad”. U to su uključene geste, držanje, manire, rutine u higijeni, fitnes, estetika, moda i dekoracija tijela. U to se također ubrajaju metode kojima se te prakse ulijevaju u tijelo te načini na koje se tijelo javno predstavlja, ali i životni “stil” izražen takvim predstavljanjem.

Kao umjetnica, već sam dugo fascinirana poviješću i kulturom tijela svojega djetinjstva... „fiskulturom“, sletovima, pionirima, omladincima, Danima mladosti i štafetama, radnim akcijama, udarnicima, marševima na Učku i Putovima istarskih partizana, izviđačkim natjecanjima u signalizaciji i orijentaciji, logorovanjima, krosovima u Šijanskoj šumi i utrkom Uljanika, vježbama “Ništa nas ne smije iznenaditi” (NNNI)... svim radosnim trenucima naše zajedničke priče, no neminovno i sjenom koju baca režim pod kojim smo odrastali. Paradoksalno, kako starim i kako tijelo mojega djetinjstva odlazi sve dalje prema zaboravu, to mi se tijelo čini sve prisutnije i sve ga više želim razumjeti i doživjeti.

Stoga umjetničkim istraživanjem otvorenog tipa, čiji je početak pred vama, želim ući dublje u priču toga tijela koje radosno pleše na sletovima i zapitati se zašto nam se (kako je J. Derrida primijetio) duhovi umrlih ponekad čine življim, snažnijim, prisutnijim od živih?

Sletove kao tjelesnu praksu automatski povezujemo s Danom mladosti i Titovim rođendanom, no oni ne počinju, a i ne završavaju u socijalističkim/komunističkim društvima. Masovna tjelovježba i ples kao žanr zapravo vuku korijene iz nacionalističkih pokreta Europe 19. stoljeća. Inspirirani idealima i ideologijom Francuske revolucije 1789., mnogi su podčinjeni narodi u Europi počeli sanjati o osamostaljenju od tadašnjih monarhija i imperija, o slobodi, jednakosti, pravima... U kultiviranju tijela (poput antičkih predaka) vidjeli su potencijal za kultiviranje duha, morala i naravi - nacije. Nastanku i popularizaciji “fizičke kulture” u Europi 19. stoljeća pridonosi sve prisutnije industrijsko doba, u kojem je trebalo moći zaraditi i koje je trebalo moći preživjeti, što je (smatrali su) teže ako je čovjek slabije tjelesne konstitucije.

Godine 1811. nastaje Njemački gimnastički pokret uz Friedricha Ludwiga Jahna. Nešto kasnije, 1844., u Engleskoj se osnivaju klubovi Young Men's Christian Association. Miroslav Tyrs osniva 1862. Česke sokole koji ubrzo postaju i Sveslavenski sokoli. Bitno je spomenuti i veoma utjecajnu švedsku gimnastiku P. H. Linga, koju je pokrenuo još 1804., te suvremeni Olimpijski pokret koji nastaje na kraju stoljeća, 1894. godine. Ono što je svima spomenutima zajedničko (koliko god se razlikovali) jest to da su javno izvodili skupne i masovne tjelovježbe, što su Sokoli zvali sletovima.  

I totalitarni i tzv. demokratski režimi 20. stoljeća nastavljali su gotovo bez iznimke s tom praksom. Tako su i u SFRJ masovni sletovi integrirani u širi tjelovježbeni pokret po uzoru na Sovjetski Savez i time postali dio teorije i prakse života novog (komunističkog) čovjeka.

Uspostavljanje dijaloga s ruševinama komunističkog naslijeđa Europe srž je moje interdisciplinarne umjetničke prakse već gotovo dvadeset godina. Interakcijom s audiovizualnom arhivom Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Pulske filmske tvornice, Hrvatskog državnog ahiva te osobnim fotografijama i sjećanjima, cilj mi je u ovoj uvodnoj fazi izložbe Tragovima fantomskih koraka uvesti publiku u priču jednoga od naših povijesnih tijela i postaviti pitanje parafraziranom rečenicom L. P. Hartleyja: Je li prošlost zaista strana zemlja u kojoj se stvari rade drukčije?” / Lara Ritoša Roberts


ŽIVOTOPIS

LARA RITOŠA ROBERTS vizualna je umjetnica odrasla u Puli, od 1994. s londonskom adresom. Diplomirala je mim i scenski pokret na Ecole De Mime Corporel Dramatique (1998.), kiparstvo pri Camberwell College of Art (2004.) te magistrirala umjetnost na Central Saint Martins School of Art and Design (2007.). Članica je HDLU-a Istre od 2004. te Royal Society of Sculptors od 2009. godine.

Lara 2007. godine osniva Performans Klub Fiskulturnik, projekt inspiriran tjelesnom i vizualnom kulturom bivših komunističkih zemalja Europe, nadahnut idejom ‘Novog čovjeka’ - Fiskulturnika. Lara često surađuje s raznim kreativcima, performerima i zajednicom u stvaranju site specific performansa, a kao polazište za projekte upotrebljava arhivsku građu: od umjetnosti i dizajna iz tog razdoblja preko vježbi iz priručnika za fiskulturu, do videomaterijala masovnih vježbi fiskulturnika, Sokola i sletova. Radovi Performans Kluba Fiskulturnik predstavljeni su na festivalima i u institucijama poput EPK-Rijeka 2020 (2020.), MSUI-MACI, Pula (2018.), Tate Modern, London (2017.), Festival Mesto Žensk, Ljubljana (2013.), Tate Britain, London (2010. i 2012.), National Theatre London (2012.), Muzej istorije Jugoslavije, Beograd (2011.), Motovunski filmski festival (2010.) itd.

Lara se već više od petnaest godina bavi i edukacijom; trenutno honorarno predaje na Rose Bruford Collegeu, Morley Collegeu i The Art Academy London.
 

KUSTOSICA IZLOŽBE: KETRIN MILIĆEVIĆ MIJOŠEK

IZLOŽBA TRAJE OD 15. PROSINCA 2020. DO 17.  SIJEČNJA 2021. GODINE.

RADNO VRIJEME MUZEJA:
10.00 – 19.00 sati, svakim danom osim ponedjeljka i blagdana

napomena: iznimno, 24. 12. i 31. 12. 2020. radno vrijeme Muzeja je od 10.00 do 14. 00 sati.

ZAHVALE:
Klaudia Wittman (London, UK)
Arturo  Bandinelli  (London, UK)
Tatjana Merkl (Pula)
Marko Račan (Pula)
Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Povijesni i pomorski muzej Istre
Pulska filmska tvornica
Sportska zajednica Grada Poreča


REALIZACIJA IZLOŽBE OMOGUĆENA JE UZ POTPORU
Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske Županije / Assessorato cultura e territorialità della Regione Istriana, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Pula – Pola.


VAŽNA NAPOMENA: UPUTE POSJETITELJIMA

U cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2, te poduzimanja dodatnih mjera predostrožnosti, posjetitelji Muzeja dužni su slijediti protokol prema sljedećem opisu:

- dezinfekcija ruku pri ulasku u prostor
- obavezno nošenje zaštitnih maski za vrijeme boravka u Muzeju
- držanje fizičkog razmaka od 2 metra

Ukoliko Muzej istovremeno posjeti grupa od nekoliko osoba (od 5 nadalje) protokol uključuje i sljedeće etape:

- mjerenje tjelesne temperature beskontaktnim toplomjerom
- davanje osobnih podataka (ime i prezime,  broj telefona)
  za potrebe vođenja Evidencije o posjetiteljima


DOBRODOŠLI !