IZLOŽBA: ALEM KORKUT: Tijelo / Corpus

06.07.18.

06. 07. – 19. 08. 2018. Otvorenje izložbe: petak, 06. srpnja 2018. u 20.30 sati.

U petak, 06. srpnja 2018. u 20.30 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d´arte contemporanea dell´Istria održat će se otvorenje izložbe Alema Korkuta pod nazivom Tijelo / Corpus

Izložba predstavlja jedinstveni ambijent kojeg čini 9 skulptura nastalih 2017. godine, a izrađene su od poliestera i epoxidnih smola, različitih dimenzija, (visina od 80 do 200 cm). U manjoj muzejskoj dvorani održavaju se projekcije Korkutovih video radova.

Alem Korkut, jedan od najznačijnijh hrvatskih kipara srednje generacije, dobro je poznat pulskoj likovnoj publici, posebno onoj koja je posjećivala izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria u čijim programima Korkut sudjeluje od samog osnutka muzeja. Bio je sudionikom izložbe Kriza i svih triju manifestacija Tu smo a u sklopu druge održao je i samostalnu izložbu u MMC-u Luka. U Pazinu, na Putu Kaštela, 2002. godine postavljena mu je javna skulptura Karijatida. 

Svojim novim skulpturama objedinjenim u ambijentu Tijelo / Corpus, Korkut se sada prvi puta samostalnom izložbom predstavlja pulskoj publici u izložbenom prostoru Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria. Izložba u MSUI/MACI treća je prostorna manifestacija njegovih novih radova koji su prethodno bili postavljeni u Galeriji Božidar Jakac (Kostanjevica na Krki, Slovenija), odnosno u negdašnjoj cistercitskoj samostalnoj crkvi, a potom i u zagrebačkoj Laubi – Kući za ljude i umjetnost. Svaka od te dvije izložbe ponudila je drugačije iščitavanje identičnih Korkutovih radova, tako da su oni u kostanjevičkoj samostanskoj crkvi ponudili duhovnu kontemplaciju, da bi se ti istih dvanaest apostola u postavu Laubi prestrojili u vojnu formaciju. U tri broda glavne muzejske dvorane MSUI/MACI- ja raspoređeno devet autorovih skupltura koje akcentiraju dijagonalno kretanje, odnosno umnoženo prostorno ukrštavanje, ali i otvaraju nova čitanja umjetničkog rada ovog umjetnika, koji gotovo jednaku pažnju posvećuje samom promišljanju i izradi skulpture, kao i njenom suživotu s ambijentom u kojem je smještena. U dosadašnjem Korkutovom opusu takav sklad najčešće je bio primjetan u njegovoj javnoj plastici, odnosno spomenicima, ali i na brojnim izložbama kada je dio ambijenta bio integriran u njegove kiparske objekte ili obrnuto. Činjenica je da Alem kod izrade i postava svojih javnih skulptura pažljivo komunicira sa zadanim prostorom, odnosno da postojeća urbanistička i arhitektonska zbilja sa svojom zapreminom i perspektivama postaje izvjesnim modulatorom konkretne pojavnosti njegova rada. 

Takav stav imanentan je i Alemovim promišljanjima samog značenja skuplture, koja je za njega odavno prerasla svoju uvriježenu, klasičnu definiciju trodimenzionalnog volumena u prostoru. Za dosadašnji umjetnikov rad karakteristična je permanentna težnja pomicanju kiparskih perciptivnih granica, gdje će on često posegnuti za metafizičkim činom naglašujući osobni mentalni proces. Taj duhovni naboj posjeduju gotovo svi Alemovi radovi bez obzira u kojem su mediju izvedeni jer on podjednako često koristi klasičnu skulpturu, mobilne (često interaktivne) objekte, crtež, instalaciju, fotografiju, video, odnosno sve ono gdje prepoznaje i najmanju kiparsku provenijenciju. 

U Korkutovom stvaralaštvu diskutiraju različite geometrijske forme s amorfnim materijalima, minimalistička asocijativnost u neprekidnom je dijalogu s narativnim i deskriptivnim, pokret iniciraju gledatelji ili on nastaje motoričkim putem kao logična posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante njegova kiparskog izraza. Te karakteristike jasno nalazimo i u njegovom novom ciklusu ni malo slučajno nazvanim Tijelo, jer u kontekstu Korkutovog razmišljanja, skulptura predstavlja i živo fizičko biće. Ona, poput ljudskog tijela ima svoj razvoj, postojanost i vijek trajanja te će postupno pod teretom života postajati nestabilna na nogama, početi se urušavati, uvlačiti sama u sebe i polagano odumirati. Metaforičko iščitavanje tog novog autorovog ciklusa ne zadržava se samo na paraboli potrošnje ljudskog, točnije biološkog tijela, već dotiče i sve pojmove koji se tim nazivom koristite, od matematičke i filozofske terminologije do nazivlja vojnih postrojbi i socijalno - političkih institucija. Pošto je tijelo gotovo u svim svojim značenjima sinonim za čvrstinu, snagu i pouzdanost, ono je i podložno starenju, odnosno vremenom gubi ta svojstva i postupno nestaje. To se prvenstveno odnosi na prolaznost i krhkost života, ali Alem ovdje propituje i relativnost funkcioniranja institucija, odnosno njihovog usmjerenog birokratsko – destruktivog  djelovanja o kojem život na zemlji sve više ovisi. Današnji svjetski korporativni sistem putem svojih razgranatih institucija ulazi u sve pore društva te uspostavlja apsolutnu kontrolu nad pojedincima, modelirajući suvremeno društvo poslušnika kojim, putem svojih medija te sustavnim i pažljivo izabranim doziranjem informacija, želi u potpunosti zavladati.  Korkut to današnje stanje permanentnog uništavanja osnovnih civilizacijskih vrijednosti dočarava svojim novim radovima koji simbolično govore o gubitku monolitne čvrstoće tijela pojedinca, koje se nemoćno urušava pred korporacijskom diktaturom svjetskih moćnika. Formalno, nove Korkutove radove mogli bi definirati kao skulpturalne crteže geometrijskih likova, ili kao kosture, odnosno konture geometrijskih tijela (najčešće kocke), čije se stranice i rubovi lagano, pod vlastitim teretom, savijaju kao da se polagano tope. Autor za izradu tih svojih likova koristi u potpunosti odgovarajuće materijale – poliuretan i epoxid koji su podložni termičkim i ostalim fizičkim promjenama te nenametljivo akcentiraju samu fizičku radnju koja je potencirana i velikim formatima samih skulptura. Korkut ovim postupkom od anorganske, geometrijske forme postupno prelazi u morfologiju organskog, ostajući vjeran svom kiparskom eksperimentu, ali prizivajući i svojevrsnu ikonografiju znanstvene fantastike, odnosno zalazeći u ikoniku stripovskog i filmskog jezika tog žanra. Nove Alemove skulpture, osim što ukazuju na prolaznost i krhkost života, ujedno su i autorova apokaliptička vizija budućnosti, jer i ti objekti, kao i neke raniji Korkutovi radovi, upozoravaju na ekološke probleme današnjeg čovječanstva, odnosno dvoje o opstanku ne samo bioloških jedinki već i humanih tekovina i etičkih vrijednosti čovječanstva. Urušavanje i topljene tijela Alemov je alegorijski prikaz suvremene duhovne stvarnosti, ali autor ipak ostavlja otvorena vrata boljoj budućnosti, jer tijela su još ovdje, još žive i polagano se kreću, a pitanje je trenutka kada će se iz trenutne urušenosti, poput Feniksa, ponovo uzdići i započeti novi i bolji život. 

Kustos izložbe: Mladen Lučić

Životopis:

Rođen je 8. listopada 1970. godine u Travniku (Bosna i Hercegovina). Nakon završene osnovne i srednje škole u Banjaluci, upisao je studij Kiparstva u Sarajevu 1991., a 1992. godine Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. u klasi prof. Šime Vulasa. Autor je više javnih skulpura, među kojima su Karijatida u Pazinu (2002.),Spomenik biciklu u Koprivnici (2005.), Spomenik palim braniteljima Domovinskog rata u Šibeniku (2006.), Karlovcu (2009.) i Koprivnici (2016.). Dobitnik je više nagrada a među ostalima Velike nagrade 27. Salona mladih u Zagrebu i godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, Treće nagrade na natječaju T-HTnagrada(at)msu.hr 2011. godine i Druge nagrade na natječaju za Spomenik domovini u Zagrebu 2016. godine. Izlagao na više od trideset samostalnih i oko sto i pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2007. predaje Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutačno je u statusu izvanrednog profesora. Član je umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak od 2003. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba je dio popratnog programa Pula Film Festivala a realizirana je uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije / Assessorato alla cultura della Regione Istriana, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Pule - Pola.

Izložba je otvorena do 19. 08. 2018. svakodnevno, osim ponedjeljka i blagdana od 10,00 do 22,00 sata.

Datoteke:
Pozivnica_Korkut_2018.pdf294 K