MEĐUNARODNI DAN MUZEJA

02.05.18.

Hiper-povezani muzeji: novi pristupi, nova publika / Hyper-connected museums: New approaches, new publics. 18. 05. 2018.

U prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell' Istria u tijeku je samostalna izložba Božice Dee Matasić, istaknute hrvatske kiparice srednje generacije čiji je dosadašnji rad podjednako zaokupljao pažnju likovne kritike i publike, a koja se u svome radu bavi skulpturom, grafikom, prostornim instalacijama i ambijentima. 

'VREĆE BEZ DNA' možemo sagledati i kao novonastali ambijent koji na specifičan način komunicira sa muzejskim prostorom i posjetiteljima, a koji se sastoji od  digitalnih printeva na platnu i  skulptura (varena željezna konstrukcija, crni mat lak) velikih formata, dok dodatno iskustvo proširene stvarnosti posjetitelji mogu doživjeti putem VR naočala…   

Potaknuti specifičnom temom o kojoj izložba progovara (kritikom konzumerističkog društva) kao i ovogodišnjom ICOM-ovom temom posvećenom Međunarodnom danu muzeja; Hiper-povezani muzeji: novi pristupi, nova publika / Hyper-connected museums: New approaches, new publics, organiziran je ciklus edukativnih programa koji započinje 18. 05. 2018. godine u suradnji sa odgojno – obrazovnim ustanovama (organizirani posjeti), dok je istovremeno pažnja posvećena i individualnim posjetiteljima koji su jednako pozvani da putem ponuđenih paralelnih sadržaja (neovisno o vremenu i duljini boravka u muzeju, uzrastu ili govornom području) aktivno sudjeluju u programu. Koristeći mogućnosti digitalne tehnologije, u programima svi zainteresirani mogu sudjelovati i na daljinu...

PROGRAM: 

 

  • SAMOSTALNA IZLOŽBA BOŽICE DEE MATASIĆ „VREĆE BEZ DNA“ 
  • EDUKATIVNI PROGRAMI UZ IZLOŽBU   
  • NAGRADNA IGRA 

 

---

AUTOR-I/VODITELJ-I:    

 

  • IVA GAŠPARIĆ -  muzejski pedagog
  • MLADEN LUČIĆ - kustos izložbe
  • KETRIN MILIĆEVIĆ MIJOŠEK -  ravnateljica Muzeja / kustosica

---

MJESTO ODRŽAVANJA: 

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE / MUSEO D´ARTE CONTEMPORANEA DELL´ISTRIA, Sv. Ivana  – S. Giovanni 1, 52100 Pula – Pola

---

DATUM POČETKA - ZAVRŠETKA:  

SAMOSTALNA IZLOŽBA BOŽICE DEE MATASIĆ „VREĆE BEZ DNA“ 

4. 05. – 1. 07. 2018.

---

CIKLUS EDUKATIVNIH PROGRAMA UZ IZLOŽBU 

18. 05. – 1. 07. 2018.

---

RADNO VRIJEME NA MEĐUNARODNI DAN MUZEJA, 18. 05. 2018.  

10.00 – 20.00 

ULAZ SLOBODAN !

---

OPIS  DOGAĐANJA 

CIKLUS EDUKATIVNIH PROGRAMA UZ IZLOŽBU: 

POLAZIŠTE...

„Opća manija kupovanja, posjedovanja i gomilanja pokazala se kao naglašena sklonost suvremenog čovjeka. Želje se množe, opsjedaju nas, mediji nas uvjeravaju da će nas određeni proizvod ili usluga učiniti sretnim, lijepim, uspješnim... Stalno nam nešto fali. Ako je deprivacija ono što u konačnici vodi pretjerivanju, što je onda to što nam stvarno nedostaje? Da li je supstitucija zadovoljavanja stvarnih potreba kroz šoping potpuno pogrešna? Možemo li se tako zasititi, ili postajemo ovisnici? Vreće bez dna. Papirnata vrećica sa pripadajućim logotipom čini od nas hodajuće reklame. Osim što smo svoje vrijeme, energiju i novac ostavili nekoj od megakorporacija, čak i po izlasku iz trgovine u njihovoj smo službi. Obrisne linije predimenzionirane vreće svedene su na svojevrstan crni kostur sugerirajući izgaranje i zatvor u koji nas konzumerizam može uhvatiti.“ 

Božica Dea Matasić / www.matasic.com

---

LIKOVNE RADIONICE...  

TEMA: VREĆA SREĆE 

a) INTERESNA SKUPINA: VRTIĆI I RAZREDNA NASTAVA (od 1. do 4. razreda)

(dobne skupine od 3 -7 i od 7 -12 godina)

Tehnika i potreban materijal: kolaž papir, drvene bojice, flomasteri, škarice i ljepilo za papir, papirnate vrećice. 

Hodogram: Djecu se 15 minuta provede izložbom, nakon čega slijedi razgovor (prilagođen svakom uzrastu) o stvarima koje ih čine sretnim, te u nastavku kreativni rad;  koristeći ponuđeni materijal - kolaž papir, flomastere, bojice te papirnatu vrećicu kao podlogu, polaznici radionice pozivaju se da osmisle i vizualiziraju vlastite predmete sreće koji uopće ne moraju biti klasični predmeti…(to mogu biti osobe, osjećaji ili nešto drugo što se novcem ne kupuje). „Predmet sreće“ je kamenčić koji su stavili u džep na plaži, sunce, kućni ljubimac, član obitelji, igračka… Obzirom da oni ne mogu staviti te „predmete“ zaista u vrećicu jer su im previše dragi da bi ih se odrekli (ili se fizički ne mogu staviti u vrećicu), djeca ih reproduciraju crtajući ih bojicama ili flomasterima ili koristeći tehniku kolaža. / Iva Gašparić – muzejski pedagog

b) INTERESNA SKUPINA: POSJETITELJI SVIH UZRASTA***

Tehnika i potreban materijal: drvene bojice, flomasteri, predložak / radni listić 

Rad na predlošku – radnom listiću A4 formata sa iscrtanom šablonom papirnate vrećice na kojoj posjetitelji samoinicijativno ponuđenim likovnim materijalom izrađuju vlastitu personaliziranu verziju vreće sreće, koja daleko od reproduciranja logotipa raznih brandova i trgovačkih lanaca, ima za cilj osvijestiti, vizualizirati i progovarati o stvarnim životnim vrijednostima.

NAGRADNA IGRA***

Svi posjetitelji koji 18. 05. 2018. kreiraju svoj predložak i ostave svoje podatke (ime i prezime, kontakt broj telefona), sudjeluju u nagradnoj igri čiji će rezultati biti objavljeni 23. 05. 2018. na web stranicama muzeja www.msu-istre.hr i facebook profilu.   

Detaljne upute o sudjelovanju u nagradnoj igri kao i sav potreban materijal posjetitelji mogu naći na info pultu Muzeja. 

Obavješćujemo i sve zainteresirane koji nisu u mogućnosti posjetiti Muzej 18. 05. 2018., a žele sudjelovati u nagradnoj igri, da predložak / radni listić mogu naći na web stranicama ustanove/ facebook profilu, isprintati ga, te u formi skena ili fotografije (prihvatljiva je i fotografija mobitelom) poslati na sljedeću  e-mail adresu: msui(at)msu-istre.hr.

---

O IZLOŽBI: VREĆE BEZ DNA 

 „… U svom dosadašnjem stvaralaštvu autorica je svoj izraz formirala na proturječju ili jedinstvu oblikovnih i tehnoloških postupaka koristeći suvremene materijale i tehnologiju, odnosno promišljanjem skulpture u duhu današnjeg vremena gdje je interakcija prostora i gledatelja s izloženim objektom nužan, kreativan i gotovo neizostavan čin tvorbe suvremenog kiparskog izraza. Takvo poimanje skulpture najčešće je objedinjeno u skulpturalnim ambijentima koji su u posljednje vrijeme postali svojevrstan specificum rada autorice koja skulpturu podjednako uspješno kreira u svim njenim brojnim manifestacijama, izdižući je iznad njene klasične definicije volumena u prostoru, jer Božica Dea Matasić kiparsku formu ne koristi kao samu sebi svrhom, već teži njezinoj idejnoj nadgradnji. Do nedavno, uglavnom se izražavala nepravilnim organskim oblicima prigušenog, ali komunikacijski društveno usmjerenog narativa, težeći ka konceptualizaciji skulpturalnih objekata kojima je postupno i prema potrebi dodavala zvukovna i lumino-kinetička svojstva, tvoreći na taj način svoj kiparski modus vivendi gdje je forma izvorište, ali nikako ne i svrha skulpturalnog problema. Ideju, već u početku jasno promišljene i intrigantno izvedene kiparske forme, autorica će konačno opredmetiti u zajedništvu s prostornim okruženjem u kojem će impostirani oblik vrlo često multiplicirati čineći tako grupu skulptura koja će, zahvaljujući profinjenoj senzibilnosti i umjetničkoj intuiciji autorice, zaživjeti kao lucidni maštoviti ambijent višeslojnog iščitavanja kojem će zadnji touch priskrbiti interakcija s posjetiteljem.

Izložbu Vreće bez dna u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria također možemo očitati kao jedinstveno osmišljen ambijent kojeg čine slike, (točnije kompjuterski generirani trodimenzionalni objekti printani na platnu) i skulpture (gigantizirane konstrukcije bazirne na shematiziranom negativu uporabnog predmeta), a sagledavamo ga kao impozantan, svjesno predimenzionirani prostorni crtež. Premda je ovo već četvrta izložba Vreći bez dna (Gliptoteka HAZU – slike, Galerija Bačva, HDLU-a u Zagrebu te Dioklecijanovi podrumi, HULUS-a u Splitu) sada se prvi put u jednom prostoru susreću slike i skulpture koje svojim zajedništvom i međusobnim prožimanjem te akcentiranjem nađenog, izložbenog prostora, tvore jedinstven ambijent začudnog i naglašenog prostornog iluzionizma. 

Za razliku od ranijih radova Božice Dee Matasić, slike i skulpture ove serije razlikuju se, između ostalog, i po tome što je autorica sada organske forme zamijenila geometrijskim oblicima. Premda je i u prijašnjem njezinom stvaralaštvu geometrija diskutirala s amorfnim volumenima, sada je ona sama sebi dostatnom jer, oslobođena ikakve suvišne asocijativnosti, potencira metaforičnu projekciju uporabnog predmeta. Ona je satkana od ogoljele strukture, odnosno kostura koji predstavlja shematizirani crtež koji se može sagledati i kao kontura negativa vrećice koju kupujemo ili dobivamo u supermarketima. Pojedinačno gledajući izložene radove istovremeno primjećujemo njihove sličnosti i razlike. Premda im je ikonografsko i morfološko ishodište, konstruktivističko – geometrijske provenijencije isto, te iako im je narativan jezik ogoljen, shematiziran i sveden na  metaforički znak, razlike između slika i skulptura su evidentne. Slike teže svojevrsnoj multiplikaciji oblika, a dinamiku kompozicije autorica postiže zgušnjavanjem i koncentriranjem računalno generirane zadane shematizirane forme, prema sredini ili krajevima platna. Vrećice iz supermarketa svedene su na osnovu strukturalnu shemu, a umnožene poprimaju različita iščitavnja, kao kada će se linearnom prostornom projekcijom pretvoriti u redove kolica ispred istovjetnog trgovačkog centra ili će, gledane iz žablje perspektive, asocirati na svodove gotičkih katedrala. Za razliku od slika, skulpture svojom monumentalnošću ne ostavljaju previše prostora imaginaciji. Već ogoljene od svog plašta kao ikonični znakovi progovaraju izvjesnim minimalističkim jezikom koji ne krije svoju narativnu preambulu. Dakako, da su i slike i skulpture ovog ciklusa prvenstveno nastale kao kritika današnjeg konzumerističkog društva, a akcentiranje negativnih političkih i socijalnih pojavnosti imanentno je stvaralaštvu Božice Dee Matasić koja svoj društveni angažman ne iskazuje akcijsko angažiranim postupcima već profinjenom i nenametljivom simbolikom koja isključivo proizlazi iz njenog originalnog, lucidnog i pravilno impostiranog umjetničkog diskursa.“ / Mladen Lučić, kustos izložbe

---

ŽIVOTOPIS UMJETNICE

Božica Dea Matasić rođena je u Zagrebu 6. svibnja 1970. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odsjeku, smjer kiparstvo 1996. godine. Izlaže od 1992. godine te je do sada održala sedamnaest samostalnih i sudjelovala na više od pedeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.  U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MAMAC) u Nici 2012. godine, predstavila se na samostalnoj izložbi  svojim višestruko nagrađivanim projektom interaktivnih kinetičkih objekata Panacea. Od 1998. do 2006. godine radila je kao voditeljica Galerije SC gdje je organizirala stotinjak izložbi, performansa, multimedijalnih događanja, promocija i alternativnih modnih revija. Jedna je od urednica monografije izašle 2005. godine povodom četrdeset godina rada Galerije SC. 

Izabrana je među sedamnaest hrvatskih kipara/kiparica koji su u sklopu izložbe Suvremeno hrvatsko kiparstvo predstavljali Hrvatsku na izložbama u Ljubljani, Budimpešti, Pečuhu, Trstu, Bratislavi, Beču, Berlinu i Zagrebu. Kao predstavnica hrvatske kiparske scene izabrana je od strane međunarodnog žirija za izložbu Dialogue with Emperor Qin - China Eu sculptures show koja je tijekom 2013. prikazana u više kineskih gradova, a 2014. i 2015. godine u Lisabonu, Bukureštu, Parizu, Roterdamu, Pragu, Pizi, Luksemburgu i Briselu.

Autorica je dvanaest javnih radova te dobitnica više nagrada među kojima su Priznanje žirija IX. trijenala hrvatskog kiparstva, Zagreb, 2009. godine; Nagrada publike na izložbi T-HT nagrada @ msu.hr, Zagreb 2011., Nagrada mediteranskog kiparskog simpozija Dubrova (Kula pogleda), Labin, 2012. te prva nagrada na natječaju za izradu idejnog kiparsko-arhitektonskog rješenja Spomen obilježja Žarku Kaiću, uz koautore dipl. ing. arh. Bernardu Silov i mag. arh. Davora Silova.

Od 2006. godine predaje kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.Trenutno je u zvanju redovne profesorice. Njezina monografija autora Feđe Gavrilovića izašla je u nakladi izdavačke kuće Kontura 2016. godine.

Živi i radi u Zagrebu i Osijeku.

Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule, a može se pogledati do 01. srpnja 2018. godine; u svibnju od 10.00 do 20.00 sati, u lipnju od 10.00 do 21.00 sat svakim danom osim ponedjeljka i blagdana. 

DOBRODOŠLI !