FULVIO JURIČIĆ

02.05.19.

Četrdeset godina stvaralaštva (Retrospektiva, 1979. – 2019.)

Slikarstvo Fulvija Juričića zaokružena je i po mnogo čemu jedinstvena epizoda u suvremenoj istarskoj i hrvatskoj umjetnosti. Od samih svojih autorskih početaka Fulvio se odredio u likovnom svijetu autoreferencijalnog prosedea, posvetivši se istraživanjima koja su nužno dosezala do samog bitka, odnoso definicije slike. Nedugo nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (slikarstvo u klasama Miljenka Stančića i Vasilija Jordana), a nakon nekoliko godina kolebanja između kubističkih i ekspresionističkih utjecaja, Fulvio je krenuo na jedinstven umjetnički put radeći apstraktne slike – crteže kombiniranom tehnikom ugljena i akrila gdje je znak imao primarnu funkciju, odnosno bio ikonografskim subjektom kompozicije. Taj znak nije bio izrazito akcentiran, već naznačen kao svojevrsni grafizam dihotomijskog odnosa prema nemirnoj i uzbudljivoj zagasitoj porvršini i gestualnoj autorovoj ekspresiji. Takav sustav znakovlja Juričić će postupno reducirati u korist cjelovite slikarske kompozicije što će polučiti nove rezultate izrazito kultivirana predznaka gdje će Juričić govoriti zajedničkim, rafinirano izbalansiranim jezikom znaka i materije što će ga dovesti do metafizičkog karaktera djela. Ti su radovi, a radi se o osamdesetim i počecima devedestih godinama proteklog stoljeća, dali naslutiti budućnost slikarske osobnosti Fulvija Juričića koja je do današnjih dana zadržala svoj specifični modus postinformelovskog karaktera, kojeg autor ispituje podjednako eksperimentiranjem kompozicijskih mogućnosti kao i uporabom slikarskih, ili neslikarskih materijala. Svojim istraživanjima informelističkih postupaka višestruko je ukazao na svoj autorefleksivni pristup, preispitujući raznovrsne tautološke postupke kad umjetnički rad postaje istraživanjem konkretnog procesa stvaranja i svodi se isključivo na svoje osnovne metijerske funkcije. Fulvijevo slikarstvo potpuno je oslobođeno ikakvih asocijativnih primjesa te definitivno napušteno od predmetnog svijeta. Akromatski slog svojom zagasitom gamom i dominantnim crnilom ne dozvoljava prisustvo ničemu osim slojevitim nanošenjima i rastakanjima pigmenta, što izrazito pogoduje Juričićevim istraživanjima svedenim isključivo na materiju i gestu.

Neprestana autorova želja za promjenama unutar jasno zadane i određene slikarske problematike rezultirala je s nekoliko zaokruženih ciklusa (Tišine dubine, Jedra, Crna jedra, Između, Moj mali svijet Tao), a u posljednjem, nazvanom Dijalozi, otišla i korak dalje. Juričić sada prvenstveno preispituje probleme serije i monokromije. Te su slike zasićene tipografskim znakovima (slovima) koji naravno ne tvore nikakav smisaoni niz, odnosno ne odašiljaju poruku ili značenja. Slova su u funkciji slike kao njen integralni gradidbeni dio, a njihovi blokovi razdvojeni su manjim razmacima koje tvore bijele uske površine s ugrebanim i slojevito nanesenim potezima slikarske špatule. Biljeg informela na taj je način i nadalje prisutan, a njegova izvjesna refleksija prisutna je i u naglašenoj iluziji reljefnosti samih slova koja su osnovni subjekt slike. Kompozicijska dispozicija slovnih blokova svoje porijeklo zahvaljuje iskustvu kolažiranja, ali njihov raspored na platnu s pažljivo izbalansiranim razmacima (koji u ovom kontekstu podsjećaju na pauze u notnom pismu), prvenstveno propituje problem serije.

U svom bogatom dosadašnjem stvaralaštvu Fulvio je upornim istraživanjima pikturalnih postupaka do kraja ogolio sliku vrativši je na početke, a paradoksalno i ujedno fascinirajuće je što je do toga došao u potpunosti zasićenim slikarstvom kao produktom bogatih osobnih iskustava rukovođenih premisama avangardi proteklog stoljeća.

Radovi Fulvija Juričića potvrđuju i ukazuju da su beskonačne i iznenađujuće mogućnosti disciplinarih istraživanja u domeni određene slikarske problematike, a ako su idejno postavljene i izvedbeno provedene na promišljeni način, daju rezultate visokih umjetničkih dosega, kao što je slučaj s Juričićevom cjelokupnim umjetničkim opusom.

Iz teksta:
Mladen Lučić


Životopis:

FULVIO JURIČIĆ rođen je 18. kolovoza 1952. godine u Puli. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje u Zagrebu 1973. godine, slikarski smjer u klasi profesora Miljenka Stančića. Diplomirao je 1978. u klasi profesora Vasilija Jordana. Od 1979. godine profesor je u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Od 1977. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionikom je nekoliko slikarskih kolonija i simpozija, a dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. U nakladi Medita i HDLU Istre izdana mu je 2003. godine monografija s tekstovima Tonka Maroevića i Gorke Ostojić Cvajner. Član je HDLU Istre. Živi i radi u Puli.

Kustos izložbe: Mladen Lučić, muzejski savjetnik, Muzej suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria

Koordinator izložbe: Eros Čakić, voditelj zbirke, Zbirka umjetnina Grada Pule – Gradska galerija Pula

Na izložbi je u dva izložbena prostora predstavljeno stotinjak radova koji obuhvaćaju sve faze četrdesetogodišnjeg likovnog stvaralaštva Fulvia Juričića.

Muzej suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, Sv. Ivana – S. Giovanni 1, Pula - Pola

Izložba je otvorena do 07. 07. 2019. svakim danom, osim ponedjeljkom i blagdanom; u svibnju od 10.00 do 20.00 sati, u lipnju i srpnju od 10.00 do 21.00 sat.

Zbirka umjetnina Grada Pule – Gradska galerija Pula / Collezione d'arte della Città di Pola - Galleria civica di Pola, Kandlerova / via Kandler 8, Pula – Pola

Izložba je otvorena do 07. 07. 2019. svakim danom, osim ponedjeljkom i blagdanom od 10.00 do 14.00 i od 16.00 do 20.00 sati.

Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije / Assessorato alla cultura della Regione Istriana, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Pule – Pola i Turističke zajednice Grada Pule.