LARA RITOŠA ROBERTS: TRAGOVIMA FANTOMSKIH KORAKA // 2. DIO / INTERPRETACIJE

11.08.21.

13. 08. - 3. 10. 2021.

U petak, 13. 08. 2021. u 20.30 u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria održat će se otvorenje samostalne izložbe vizualne umjetnice LARE RITOŠA ROBERTS pod nazivom TRAGOVIMA FANTOMSKIH KORAKA: 2. DIO / INTERPRETACIJE kroz kojeg umjetnica istražuje, propituje, tematizira i predstavlja isprepletene odnose povijesti i kulture tijela, ali i osobne i kolektivne memorije uspostavljajući kako sama kaže dijalog sa ruševinama komunističkog nasljeđa Europe koja je postala srž njene interdisciplinarne umjetničke prakse duge gotovo dva desetljeća.

Riječ je o prvom samostalnom predstavljanju umjetnice u prostorima Muzeja, a projekt koji je nastao za ovu prigodu koncipiran je etapno – kroz dva bloka / dva formata od kojih je prvi realiziran od 15. prosinca 2020. do 17. siječnja 2021. godine, a bio je podloga i ovogodišnjem izdanju Noći muzeja u fizičkom i virtualnom prostoru. Drugi dio, kako i sam naziv izložbe otkriva, sa POČETAKA fokus pomiče ka  INTERPRETACIJAMA umjetničinog vlastitog, ali i kolektivnog nasljeđa.

„Dok su prvu verziju projekta činili digitalizirani i iznova interpretirani fragmenti iz autoričine osobne arhive (fotografije, novinski članci), uvid u njene ranije radove, ali i kolaž audio – vizualne arhivske građe iz Hrvatskog državnog  arhiva  u Zagrebu (Zbirka kratkometražnih filmova/ HR-HDA-1387), Povijesnog i pomorskog muzeja Istre (Zbirka gradskog života / lokalne štafete mladosti) te Pulske filmske tvornice, uz audio - vizualne radove značajnu ulogu u cjelokupnom projektu zauzele su i zvučne instalacije – rekonstrukcija „Pjesme prvom petogodišnjem planu“ (kompozitor Mihovil Logar, 1948. / rekonstruirala i izvela Tatjana Merkl, 2020.) te „Prekrasni divni dani...“ rad iz 2007. (tekst i glas: Lara Ritoša Roberts, zvuk uredio: Iztok Mravlje...). S ciljem da u uvodnoj fazi projekta Tragovima fantomskih koraka umjetnica uvede publiku „u priču jednoga od naših povijesnih tijela i postavi  pitanje parafraziranom rečenicom L. P. Hartleyja: Je li prošlost zaista strana zemlja u kojoj se stvari rade drukčije?”, u njegovu nastavku prebacuje težište na INTERPRETACIJE koje se daju iščitati u novonastalim radovima; video instalacijama snimljenim na pulskim lokacijama – Amfiteatar, brodogradilište Uljanik, podzemni tuneli Zerostrasse, potkrovlje Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell' Istria... a koje također valja sagledati u kategoriji eksperimentalnog digitalnog videa, odnosno dokumentarno – plesnog hibrida poput prethodnih. Naime, „Koraci“ i „Obruč“ producirani za potrebe projekta i snimljeni u londonskom Tate Modernu 2020. godine, donijeli su rekonstrukciju izvornih sletskih koreografija iz 1947. godine, dok ovog puta umjetnica odlazi korak dalje... Koreografski kolaži uz sletske / fiskulturne korake, obuhvaćaju poze svojstvene spomeničkoj skulpturi, ali i poze protesta te elemente iz popularne protestne kulture dok mrežu reminiscencija slojevitih značenja dalje gradi kontekstualizirajući i svoje ranije radove nastale u kiparskom mediju kao i dajući počast obiteljskom nasljeđu što će posjetitelji lako moći iščitati u izložbenom postavu.  

Iako se svaki od radova zastupljenih u projektu mogao i moći će se sagledati zasebno, zajedno čine zanimljivu, slojevitu i povezanu priču koja je istovremeno i osobna i kolektivna, a u kojoj su posjetitelji i dalje pozvani da aktivno sudjeluju jer upravo njihovim sudjelovanjem ona postaje cjelovita i zadobiva svoj puni smisao... Priča je to koja ne prestaje već se na sebi svojstven način nastavlja u novom kontekstu, manifestirajući se novim pojavnostima koje su rezultat  istraživanja, propitivanja i transformacije fragmenata povijesti, memorije... arhivskih točnosti, ali i subjektivnih
datosti.“


/ Iz teksta: Ketrin Milićević Mijošek
 

LARA RITOŠA ROBERTS: O  PROJEKTU...


“Mislim da je povijest beskonačan izvor, bogati rudnik iz kojega možemo crpiti bezbrojne priče, značenja i istine... Ukopane u našim tijelima, nalaze se sve generacije prije nas... svi ti ljudi, sva ta vremena, sve te sudbine... Svatko od nas je dišuća - živuća - utjelovljena - jedinstvena - povijest.
Dio našeg identiteta svakako je oblikovan društvenim kontekstom u kojem smo odrastali. Antropolog Marcel Mauss upotrebljava termin “tehnike tijela” kad opisuje načine na koje počinjemo učiti kako se koristiti vlastitim tijelima. Činimo to obično imitacijom onih koji se brinu o nama i obučavaju nas, a to su majke, obitelj, odgajatelji... Kako počinjemo učiti koristiti se svojim tijelom, tako ti gotovo automatski naučeni kodovi postaju dio našega tjelesnog vokabulara. Naša je “tjelesnost” stoga svojevrsna montaža uvjetovana mnogim društvenim i psihološkim elementima koje upijamo ne samo od obitelji i bližnjih nego i od društva kojemu pripadamo.

“Kultura tijela”ili “utjelovljena kultura” (prema dr. Susan Brownell) je pojam koji obuhvaća sve što ljudi rade sa svojim tijelima, ali i elemente šire kulture koji oblikuju taj “rad”. U to su uključene geste, držanje, manire, rutine u higijeni, fitnes, estetika, moda i dekoracija tijela. U to se također ubrajaju metode kojima se te prakse ulijevaju u tijelo te načini na koje se tijelo javno predstavlja, ali i životni “stil” izražen takvim predstavljanjem.

Kao umjetnica, već sam dugo fascinirana poviješću i kulturom tijela svojega djetinjstva... „fiskulturom“, sletovima, pionirima, omladincima, Danima mladosti i štafetama, radnim akcijama, udarnicima, marševima na Učku i Putovima istarskih partizana, izviđačkim natjecanjima u signalizaciji i orijentaciji, logorovanjima, krosovima u Šijanskoj šumi i utrkom Uljanika, vježbama “Ništa nas ne smije iznenaditi” (NNNI)... svim radosnim trenucima naše zajedničke priče, no neminovno i sjenom koju baca režim pod kojim smo odrastali. Paradoksalno, kako starim i kako tijelo mojega djetinjstva odlazi sve dalje prema zaboravu, to mi se tijelo čini sve prisutnije i sve ga više želim razumjeti i doživjeti.

Stoga umjetničkim istraživanjem otvorenog tipa želim ući dublje u priču toga tijela koje radosno pleše na sletovima i zapitati se zašto nam se (kako je J. Derrida primijetio) duhovi umrlih ponekad čine življim, snažnijim, prisutnijim od živih?

Sletove kao tjelesnu praksu automatski povezujemo s Danom mladosti i Titovim rođendanom, no oni ne počinju, a i ne završavaju u socijalističkim/komunističkim društvima. Masovna tjelovježba i ples kao žanr zapravo vuku korijene iz nacionalističkih pokreta Europe 19. stoljeća. Inspirirani idealima i ideologijom Francuske revolucije 1789., mnogi su podčinjeni narodi u Europi počeli sanjati o osamostaljenju od tadašnjih monarhija i imperija, o slobodi, jednakosti, pravima... U kultiviranju tijela (poput antičkih predaka) vidjeli su potencijal za kultiviranje duha, morala i naravi - nacije. Nastanku i popularizaciji “fizičke kulture” u Europi 19. stoljeća pridonosi sve prisutnije industrijsko doba, u kojem je trebalo moći zaraditi i koje je trebalo moći preživjeti, što je (smatrali su) teže ako je čovjek slabije tjelesne konstitucije.

Godine 1811. nastaje Njemački gimnastički pokret uz Friedricha Ludwiga Jahna. Nešto kasnije, 1844., u Engleskoj se osnivaju klubovi Young Men's Christian Association. Miroslav Tyrs osniva 1862. Česke sokole koji ubrzo postaju i Sveslavenski sokoli. Bitno je spomenuti i veoma utjecajnu švedsku gimnastiku P. H. Linga, koju je pokrenuo još 1804., te suvremeni Olimpijski pokret koji nastaje na kraju stoljeća, 1894. godine. Ono što je svima spomenutima zajedničko (koliko god se razlikovali) jest to da su javno izvodili skupne i masovne tjelovježbe, što su Sokoli zvali sletovima.

I totalitarni i tzv. demokratski režimi 20. stoljeća nastavljali su gotovo bez iznimke s tom praksom. Tako su i u SFRJ masovni sletovi integrirani u širi tjelovježbeni pokret po uzoru na Sovjetski Savez i time postali dio teorije i prakse života novog (komunističkog) čovjeka. / iz teksta Lara Ritoša Roberts


ŽIVOTOPIS


LARA RITOŠA ROBERTS vizualna je umjetnica odrasla u Puli, od 1994. s londonskom adresom. Diplomirala je mim i scenski pokret na Ecole De Mime Corporel Dramatique (1998.), kiparstvo pri Camberwell College of Art (2004.) te magistrirala umjetnost na Central Saint Martins School of Art and Design (2007.). Članica je HDLU-a Istre od 2004. te Royal Society of Sculptors od 2009. godine.

Lara 2007. godine osniva Performans Klub Fiskulturnik, projekt
inspiriran tjelesnom i vizualnom kulturom bivših komunističkih zemalja Europe, nadahnut idejom ‘Novog čovjeka’ - Fiskulturnika. Lara često surađuje s raznim kreativcima, performerima i zajednicom u stvaranju site specific performansa, a kao polazište za projekte upotrebljava arhivsku građu: od umjetnosti i dizajna iz tog razdoblja preko vježbi iz priručnika za fiskulturu, do videomaterijala masovnih vježbi fiskulturnika, Sokola i sletova. Radovi Performans Kluba Fiskulturnik predstavljeni su na festivalima i u institucijama poput EPK-Rijeka 2020 (2020.), MSUI-MACI, Pula (2018.), Tate Modern, London (2017.), Festival Mesto Žensk, Ljubljana (2013.), Tate Britain, London (2010. i 2012.), National Theatre London (2012.), Muzej istorije Jugoslavije, Beograd (2011.), Motovunski filmski festival (2010.) itd.

Lara se već više od petnaest godina bavi i edukacijom; trenutno honorarno predaje na Rose Bruford Collegeu, Morley Collegeu i The Art Academy London.
 
 
IZBOR RECENTNIH IZLOŽBI I PROJEKATA

2021.
Celebrating Women’s History Month through Performance Art & Sculpture , Morley College
Postsocialism and Art project, TrAIN, University of The Arts London

2020.
Tragovima fantomskih koraka – prvi dio/počeci, MSUI/MACI, Pula
Jugo joga: Utjelovljenjem krize u cjelovitije sutra
, performans tijekom 6. ARt kampa Empeduja, Rijeka 2020 EPK

2019.
Retrogradna, soloizložba, ArtKIT, Maribor, Slovenija
Euro Yoga at the Exploding Cinema, London

2018.
Tijelom i umom: O performansu u Istri – poglavlje prvo, skupna izložba, MSUI/MACI, Pula

2017.
Uniqlo Tate Lates November, Tate Modern, London
Assembly of Disturbance festival, kustosi Test Department, Red Gallery, London

2016.
Festival Art Stays ‘Politic(s)’, Ptuj, Slovenija

2015.
Blak, Istarsko narodno kazalište, Pula (suradnica za scenografiju)

2013.
Festival City of Women, Ljubljana, Slovenija
Arterija IV – Festival of Visual Arts, Novigrad - Cittanova

2012.

Emergency 2012, Castlefield Gallery, Manchester
Bodies of Memory, kustosica Fiona Templeton, Tate Britain
Whitstable Biennale 2012.
Gi20 festival, National Theatre London

2011.

Muzej Jugoslavije, Beograd, Srbija – umjetnička rezidencija
Slet 080311 – Flocking of Birds, internacionalni virtualni performans art projekt

2010.
Yugo yoga na motovunskom Triglavu, Motovun Film Festival
Shards of Utopia, Late at Tate Britain, kustosica Cecilia Wee, Tate Britain


KUSTOSICA IZLOŽBE:


Ketrin Milićević Mijošek

SURADNICI NA PROJEKTU:

Klaudia Wittman (London, UK)
Arturo  Bandinelli  (London, UK)
Tatjana Merkl (Pula)
Marko Račan (Pula)
Branko Crnogorčić (Pula)


ZAHVALE:

Arheološki muzej Istre
Povijesni i pomorski muzej Istre
ULJANIK Brodogradnja 1856 d.o.o.
The Art Academy London
Rose Bruford College London
Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Pulska filmska tvornica
Sportska zajednica Grada Poreča

IZLOŽBA TRAJE DO 3. 10. 2021. GODINE, BITI ĆE POPRAĆENA PARALELNIM PROGRAMIMA, A MOŽE SE POGLEDATI PREMA SLJEDEĆEM RADNOM VREMENU:

kolovoz: 10.00 - 22.00
rujan: 10.00 – 21.00
listopad: 10.00 – 19.00

svakim danom osim ponedjeljka i blagdana.

REALIZACIJA IZLOŽBE OMOGUĆENA JE UZ POTPORU

Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske Županije / Assessorato cultura e territorialità della Regione Istriana, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Pula – Pola, Turističke zajednice Grada Pule.


VAŽNA NAPOMENA: UPUTE POSJETITELJIMA

U cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2, te poduzimanja dodatnih mjera predostrožnosti, posjetitelji Muzeja dužni su slijediti protokol prema sljedećem opisu:

  • dezinfekcija ruku pri ulasku u prostor
  • mjerenje tjelesne temperature beskontaktnim toplomjerom
  • davanje osobnih podataka (ime i prezime, broj telefona) za potrebe vođenja Evidencije o posjetiteljima
  • obavezno nošenje zaštitnih maski  
  • držanje fizičkog razmaka od 2 metra


Protok posjetitelja na otvorenju izložbe biti će reguliran od strane zaduženih službi sukladno protuepidemijskim mjerama te NEĆE biti potrebno predočenje EU digitalne COVID potvrde.
 


DOBRODOŠLI !