ALOJZ OREL: EKSPERIMENTI, 5. – 28. 6. 2015.
U petak, 5. lipnja 2015. u 20 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d´arte contemporanea dell´Istria, održat će se otvorenje izložbe ALOJZ OREL: EKSPERIMENTI. Godinu dana nakon izložbe „Pulski album“ Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, kojom je prvi put javnosti predstavljena bogata ostavština popularnog pulskog fotografa Alojza Orela (1918. – 2002.), donosimo uvid u autorovu zanimljivu paralelnu profesionalnu i umjetničku stvarnost, u onaj dio opusa koji ga prema svojim značajkama nedvojbeno potvrđuje kao strastvenog istraživača, inovatora i eksperimentatora te pozicionira kao važnog i nezaobilaznog aktera u kontekstu istarske, hrvatske, ali i internacionalne povijesti fotografije.
Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Istarske kulturne agencije.
Radno vrijeme Muzeja: 11 - 21 h, svakodnevno osim ponedjejljka
Iz predgovora izdvajamo:
….Pedesetak odabranih motiva koji vremenski pokrivaju razdoblje od početka pedesetih do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (od kojih je dio predstavljen na prošlogodišnjem izdanju Photodays -a u Rovinju), referiraju se na preobrazbu klasičnih, „vječnih“ fotografskih tema i motiva među kojima nailazimo na pejzaže, vedute (gradova, mjesta), aktove, ljude zabilježene pri obavljanju svakodnevnih poslova (stočare, ribare, varioce…), točnije na njihov razvojni put kojima će ih autor - koristeći se pritom svim tehničkim i tehnološkim mogućnostima koje je imao na raspolaganju, učiniti „drugačijima“. Preobrazba je to koja je i danas „čitljiva“ kroz posve osobna, suvremena i aktualna umjetnička djela nastala u duhu onodobnih težnji da se fotografija daleko od zanatskih i puko dokumentarističkih funkcija nametne kao punopravna grana likovnih umjetnosti.
Napuštajući posvećenost portretnoj tematici koja je mladog fotografa zaokupljala tijekom četrdesetih godina i u kontekstu koje pokazuje iznimnu prisnost, opuštenost i bliskost sa portetiranim „običnim“ ljudima, Alojz Orel se po svom dolasku u Pulu 1947. godine, ubrzo okreće sve intenzivnijem i predanijem laboratorijskom radu u kontekstu kojeg će svoje ranije nastale crno – bijele motive iz kojih progovara njegova zaljubljenost u Istru, njene ljude i običaje, upustiti u istraživanja tehničko – izražajnih mogućnosti fotografije, a upravo će kroz ta istraživanjima stvoriti mnoga antologijska djela. Toniranjem, filtrima, solarizacijom pronalazit će i stvarati nove likovne vrijednosti, a upoznavanjem procesa laboratorijske obrade fotografije u boji (godine 1954. u Zagrebu završava prvi tečaj fotografije u boji koju je organizirala Zanatska komora u suradnji s tvrtkom Agfa) upustit će se u istraživanje posve novih kolorističkih učinaka i stvarati fotografije još sugestivnijeg fantastičnog ugođaja. Nastaju fotomontaže, kolor solarizacije, bareljefi, foto-grafike u duhu pop-artističkog perioda, djela naglašenih grafičkih, a sve više i slikarskih vrijednosti. Uz jasnu simboliku europskog pokreta fantastičnog realizma koju iščitavamo u Orelovu radu (gdje stvarni svijet koegzistira sa fantastičnim elementima), važno je istaknuti kako već pedestih godina paralelno nastaju i fotografije koje se - iako polaze od predmetne stvarnosti, od nje ipak značajno udaljuju zalazeći u područje polu-apstraktnog i apstraktnog likovnog govora ( „U vrtlogu ljubavi“, 1958., „Bez naziva“ , 1958., „Klikeri“, 1956.), što će se nastaviti i šezdesetih godina („Šijana“, „Oblici“, „Uz obalu“… ). Istaknut ćemo u ovom dijelu i ciklus „Regata“ koji je nastajao tijekom čitavog jednog desetljeća (1955. – 1965.), a koji također polazi od predmetne stvarnosti da bi potom snimateljskim (pomicanjem objektiva) i laboratorijskim postupcima u crno – bijeloj, toniranoj i fotografiji u boji, postigao efekte maštovitosti, bezvremenosti i fantastičnosti.
Ne možemo pritom od samog početka ne uočiti autorovu uključenost u nove poslijeratne umjetničke istraživačke prakse –ideju sinteze svih umjetnosti, proglašenje eksperimenta u likovnom stvaranju, koje su se potvrdile i kao sastavne odlike Orelovog pristupa fotografiji, a koje pronalazimo i u djelovanju umjetničke grupe EXAT 51 i likovnih avangardi uopće.
Okrenimo se i nezaobilaznoj temi akta koju je autor sustavno razrađivao kako pokazuju i radovi zastupljeni na ovoj izložbi, a koja se provlači kroz čitav „predmetni vremenski period“ zauzimajući posebno mjesto unutar poglavlja eksperimenata. Uz „meko“ snimljene aktove, kolor-solarizacije (Akt u zelenom – hommage Marti Hoeppfner, oko 1965. i dr. ), crno – bijele aktove poput onog „U vodi“ iz druge polovice šezdesetih godina, lako ćemo uočiti i one „okupane“ vibrantnim pop-artisičkim koloritom i estetikom. I unutar ove tematske cjeline autor će koristiti tehniku fotomontaže (Zalazak, 1962., Druga, 1970.), multiplikacije, ali i razne „trikove“ poput snimanja motiva kroz prizmatične forme kristala (staklene predmete i dr.) kojima će sedamdesetih godina postići vrlo zanimljive efekte, oblike i ugođaje kao i posve novu estetiku.
Sastavni dio izložbe je i projekcija dokumentarnog filma „Fotografija u Hrvatskoj: Alojz Orel (1918. – 2002.)“ u produkciji Hrvatske radiotelevizije (Obrazovni program/producent: Marin Marušić, 2011.) kojom uz izložene osobne predmete (autorov fotografski pribor i dijelove opreme), Muzej suvremene umjetnosti Istre, odaje priznanje autoru čiji su tehničko znanje, upornost i dosljednost u istraživanju fotografskog medija, predanost i sklonost ka eksperimentu, ali i aktivan pedagoški angažman, stvorili reprezentativan opus i trajnu vezu s onodobnim europskim kretanjima, doprinoseći afirmaciji pojma i statusa fotografa –umjetnika i fotografije kao umjetničke discipline / Ketrin Milićević Mijošek.
Biografija
Alojz Orel (Ljubljana, 19. lipnja 1918. – Pula, 10. lipnja 2002.) umjetnički je i dokumentaristički fotograf, fotoreporter, pedagog. Višestruko nagrađivan, svoje radove izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Član ULUPUH-a od 1970. godine. Zanat uči kao šegrt tijekom tri godine u Brežicama gdje radi u fotografskoj radionici Vinka Baveca. Godine 1935. zapošljava se u atelijeru Janka Scherhausa (Škofja Loka) dok u Zagreb prelazi već sljedeće 1936. godine gdje konačno završava razdoblje šegrtovanja. S uglednim retušerom Petrom Vekićem 1941. godine otvara atelijer „Foto Vekić“ , dok od 1945. do 1946. godine predsjedava Sindikatom fotografa. Pod utjecajem Fotokluba Zagreb čijim članom postaje 1947. i fenomena nazvanog Zagrebačka škola, započinje njegov fotografski razvoj, a iste godine (nakon deset godina profesionalnog rada) stječe i diplomu fotografa te s obitelji seli u tada ratom razrušenu Pulu gdje će na trgu Portarata ubrzo otvoriti samostalni atelijer „Foto Orel (djelovat će do 1960.). Godinu dana kasnije započinje s pedagoškim radom - foto tečajevima u Željezničkom tehnikumu, da bi 1951. godine postao i suosnivač Fotokluba pri Narodnoj tehnici, ali i pulskog Turističkog društva. Godine 1961. postaje tehnički rukovoditelj Narodne tehnike. Od 1965. -1968. godine djeluje kao fotoreporter „Glasa Istre“ nakon čega se posvećuje samostalnom radu i karijeri fotografa – umjetnika. U mirovinu odlazi 1978. godine dok posljednje fotografije snima 1996. na pulskom Mornaričkom groblju.
Zahvale: Aleksej Orel, Afrodita Bulajić, Povijesni i pomorski muzej Istre, Lana Skuljan Bilić, HRT