Samostalne izložbe značajnih hvatskih suvremenih umjetnika Hrvoja Urumovića i Marka Vojnića
U petak, 08.05.2015. godine u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, Sv.Ivana 1, Pula otvoriti će se dvije samostalne izložbe značajnih hvatskih suvremenih umjetnika.
S početkom u 20,00 sati svoje recentne skulpture predstaviti će zagrebački kipar srednje generacije Hrvoje Urumović, a u 20,30 sati, u programu Studio MSUI/MACI, svoje nove slikarske radove izložiti će pulsko – zagrebački slikar Marko Vojnić.
Izložbe ostaju otvorene do 31.05.205., godine, a mogu se razgledati svakodnevno, osim ponedjeljkom, od 11,00 do 21,00 sat.
Kustos izložbi: Mladen Lučić, muzejski savjetnik MSUI/MACI
HRVOJE URUMOVIĆ, Zagreb
GANG BANG BABY
skulpture, samostalna izložba
Pod ovim nazivom akademski kipar Hrvoje Urumović izložiti će pet prostorno ambijentalnih kiparskih instalacija nastalih u razdoblju od 2010. do 2014. godine. Urumović je kipar koji je suvereno ovladao tradicionalnim kiparskim disciplinama, te ne bježi od klasičnog skulptorskog pristupa o čemu rječito govori njegovo minuciozno modeliranje, pažljiva obrada kiparske epiderme i sugestivna portretistika. Premda stilski blizak eksperimentiranju s nasljeđem kubizma i ekspresionizma, Urumović radi bitan odmak od klasične skulpture težeći svojevrsnoj karikaturalnosti i stripovskoj naraciji. U skladu s tim, Hrvoje neskriveno poseže za iskustvima Pop-arta, kako bi svoje autorske ideje bazirane na ciničnim metaforama stvarnosti predočio upravo onim jezikom koji je takvu misao i inaugurirao u umjetnički kontekst. Bliži Pop-artu od ostalih su radovi: O postanku vrsta ili work in progress, gdje Urumović na noge ljudske figure stavlja majmunska stopala, a klateća automobilska guma nedirnut je ready made, kao što je to i pasja kućica u Outsider-u, svojevrsnom autoportretu gdje je sebe prikazao kao psa, ali i nerealiziranog Diogena, pošto je kućica premala da u nju uđe. Upravo taj dualizam narativnosti i meta jezika primjetan je u gotovo svim Urumovićevim radovima, a za prikaz toga najčešće koristi svoj maštoviti animalistički izraz gdje se ističu životinjske karakterne osobine. S jedne strane autor nam jasno emanira plemenitost i prostodušnu dobrotu tih bića, odnosno podsjeća nas na one karakteristike kojih se današnji čovjek s neprekrivenom lakoćom odrekao. Urumović je istovremeno kreativni promatrač i komentator ali nije kritik. On ne radi skulpturu kako bi njome dokazao svoju vještinu ili propitivao teorijske postulate, već je ona zaustavljeni trenutak autorovih vizija stvarnosti gdje će mašta nadjačati elemente realnosti. Premda pretežno radi isključivo u mediju klasičnog kiparstva, u vremenu potpuno nesklonom skulpturi (zbog čega vjerojatno njegovo stvaralaštvo nije adekvatno valorizirano i pozicionirano u kontekstu recentne hrvatske umjetničke produkcije), Urumović je iskazao tankoćudni cinizam i rafinirani sarkazam prema društvenoj i političkoj stvarnosti ukazujući da danas u umjetničkom svijetu nije potrebno biti aktivist kako bi se izrazilo negodovanje prema političkom i civilizacijskom poretku, jer svaki umjetnički medij može ukazati na društvene anomalije koje nas tište, ali samo ako su premise pravilno posložene.
Iz predgovora
Mladen Lučić
Životopis:
Hrvoje Urumović rođen je 05.08.1976. godine u Sarajevu. Srednju školu Likovnih umjetnosti u Splitu završio je 1995., a 2000. godine diplomirao je na odsjeku za kiparstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Stipe Sikirice. 2003. godine magistrirao je na poslijediplomskom studiju na Akademiji za likovnu umetnost in oblikovanje u Ljubljani kod mentora prof. Dušana Tršara. Od 2005. godine nastavno je angažiran na Akademiji primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na Katedri za kiparstvo gdje je 2010. imenovan njenim predstojnikom, a 2011. godine stječe zvanje docenta. Od 1998. godine izlagao je na 24 skupne, te održao 8 samostalnih izložbi. Sudjelovao je na nizu natječaja za spomeničke projekte na kojima je dobio više nagrada, a javno je izveo 10 radova spomeničke plastike u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.
MARKO VOJNIĆ, Pula
slike, samostalna izložba
Marko Vojnić, pulsko – zagrebački umjetnik prvi se put samostalno predstavlja u Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Prije nepuna dva mjeseca, u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, na drugoj izložbi iz tematskog ciklusa Mentalni sklop (sljedbenik – mentor), predstavio sam tog mlađeg pulskog umjetnika zajedno s doajenom hrvatske i svjetske suvremene umjetnosti Julijem Kniferom. Takav odabir bio je uvjetovan prvenstveno Vojnićevim umjetničkim stvaralaštvom koje je vrlo slične vokacije kao i Kniferovo. Naime, oba su autora sklona konceptualno - minimalističkim postupcima lišenih ikakve narativnosti i literarnosti te teže krajnjoj redukciji likovnih elemenata. Bez obzira na generacijsku razliku ovi umjetnici sljede onaj put koji je u likovnost inaugurirao Kazimir Maljevič, a nastavili mnogobrojni umjetnici kojih je zanimala umjetnost kao ekstrat, odnosno koji su svojim brojnim likovno-estetsko-filozofskim postupcima tražili i istraživali njen bitak. Marko Vojnić na tragu je tih istraživanja, a u svojem radu neprekidno propituje iskustva brojnih avangardnih umjetnika takva usmjerenja, poput Piera Manzonia, Yvesa Kleina, Julija Knifera ili grupe Art & Language. Iz svega navedenog vidljivo je da Marko Vojnić njeguje konceptualni pristup umjetnosti, dakle prvenstveno misaoni proces koji rezultira minimalističkim, pretežno slikanim formama koje predstavljaju autorovu nadgradnju citata spomenutih umjetnika. Riječ nadgradnja ovdje moramo shvatiti isključivo figurativno, jer Vojnić u biti već reducirani umjetnički predložak svodi na njegov egzistencijalni, odnosno ikonografski minimum. Marko Vojnić svojoj je pulskoj generaciji poznat i kao gorljivi pobornik punk pokreta, a njega se ni do danas nije odrekao. Sagledavajući Markove stroge, gotovo astetski disciplinirane umjetničke postupke teško ih je povezati s buntovnim i glasnim punk pokretom, odnosno spojiti te različitosti u jednoj osobi. Ipak, ne radi se ovdje ni o kakvoj dihotomiji jer pobuna punka društveni je bunt protiv socijalnih raznolikosti i vladavine tehnokratsko korporativnih moćnika, a konceptualno promišljanje umjetnosti individualni je protest protiv institucija istih subjekata te malograđanštine i konzumerizma koje oni produciraju. Diptih Marka Vojnića Braća koji je sada prvi put izložen u Puli rječito govori o svemu izrečenom. Krajnji produkt koji korporacije već stoljećima vrlo uspješno provode je rat, a on nije zaobišao ni Hrvatsku. Markov brat bio je u domovinskom ratu, a na njegovoj maskirnoj majici Vojnić je naslikao logotip kultne Los Angeleske punk grupe Black Flag, svojevrsnu minimalističko – redukcionističku inačicu bar coda kojeg je dizajnirao njihov tadašnji basist i likovni umjetnik Raymond Pettibon. Taj logotip gotovo je identičan Kniferovim predmeandarskim kompozicijama, dakle Marku vrlo blizak. Tim diptihom Vojnić je zatvorio krug te je aplicirajući apstraktni likovni znak na najsnažniji simbol svjetske hipokrizije progovorio o potrebi jedinstvene pobune bez obzira da li je ona glasna, rušilačka i psovačka ili nastaje u samozatajnom intelektualnom promišljanju što se, između ostalog manifestira likovnim meta jezikom.
Mladen Lučić
Životopis:
Marko Vojnić rođen je 30.07.1980. u Puli, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn 1998. godine. 2003. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 2007. godine u klasi prof. Ante Rašića, a 2008. upisuje poslijediplomski doktorski studij pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vanjski je suradnik u zvanju asistenta na nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu. Održao je 18 samostalnih te sudjelovao na većem broju skupnih izložbi. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Član je HDLU-a od 2007. i HZSU-a. od 2009. godine.
Izložba Hrvoja Urumovića realizirana je sredstvima Upravnog odjela za kulturu Istarske županije.
Program Studio MSUI/MACI realiziran je sredstvima Grada Pule.
- Datoteke:
- Pozivnice.pdf3.0 M